Peti Nitobeov * simpozij, Vilnius 30. srpnja ľ 1. kolovoza 2005.:

Jezičnopolitički vidovi proširenja Europske unije

Zaključni dokument

 

Kontekst

Jedno je od mnogih pitanja koja si postavlja većina članica Europske unije jezično pitanje. Iako je Rimski ugovor predvidio ravnopravnost u položaju nacionalnih jezika u institucijama Europske unije, provođenje je ovoga načela znatno otežano u trenutku kada Europska unija ima 25 zemalja članica i 21 službeni jezik, više od 25 regionalnih i manjinskih jezika te mnoge useljeničke jezične zajednice s velikim razlikama u broju govornika. Bez pomnoga, sustavnog i novčano potpomognutog pristupa brizi o mnogojezičnoj Europi mogle bi biti ugrožene jezične i kulturne vrijednosti nekih od manjih država i jezičnih skupina bez vlastite države, uz daljnju kompromitaciju načela ravnopravnosti među članicama Europske unije i otvaranje novih sukoba i netrpeljivosti među narodima.

Ova je situacija bila u žarištu petoga Nitobeova simpozija koji je organizirao Centar za istraživanje i dokumentaciju o jezičnim problemima u svijetu u suradnji s Odborom za odnose s Europom Litavskoga parlamenta, Litavskom akademijom znanosti i Sveučilištem u Vilniusu. Okupilo se više od 70 sudionika iz dvadesetak zemalja, uključujući i 9 novih zemalja članica, ne bi li ispitali različite vidove političkoga djelovanja te postigli suglasnost oko nekoliko temeljnih preporuka za vođenje jezične politike u Europskoj uniji u novim okolnostima.

 

Zabrinutost

Sudionici simpozija zajednički su izrazili snažnu potporu procesu europskog udruživanja i, poglavito, nastojanjima da se razvije pravična, demokratska i visokokvalitetna komunikacija među svim Europljanima. Oni također dijele uvjerenje da je trenutačna jezična politika Europske unije, kako u samim institucijama Europske unije, tako i na razini pojedinih nacionalnih vlada, neprikladna da bi se ispunili zadani ciljevi. Sljedeći su problemi rašireni diljem Europe:

● zanemarivanje jezičnih pitanja u političkom odlučivanju na području, primjerice, visokog obrazovanja, znanstvenih istraživanja i masovnih medija, što proizvodi negativni učinak na vrijednosti i potrebe malih naroda i jezičnih zajednica koje nemaju svoju državu

● prihvaćanje ili njegovanje uporabnih normi pojedinih jezikÔ koje se protive načelima mnogojezičnosti i jezične jednakosti, česte situacije u kojima osobe s ograničenim ili nikakvim poznavanjem engleskoga jezika ne mogu ravnopravno sudjelovati u političkom odlučivanju u Europskoj uniji

● prevelika ovisnost o postojećim institucijama koje se bave jezikom i idejama koje se ne razvijaju u pravcu rješavanja pitanja na europskoj i svjetskoj razini ľ tendencija koju nanovo snaži postojani nedostatak jezične svijesti i kompetentnosti od strane političkih vlasti na svim razinama

● zamjetno smanjivanje poučavanja svih jezika osim engleskoga, smanjeni izgledi da Europljani dosegnu duboko razumijevanje i poštivanje kultura susjednih zemalja te ponovno osnaženi nesrazmjerni udio britanskih i američkih kulturnih proizvoda u Europskoj uniji

● izbjegavanje otvorene javne rasprave o jezičnoj politici i posebno o ostvarivim mogućnostima rješavanja sadašnjega stanja službene, ali kvalitativnoupitne mnogojezičnosti povezane s nereguliranim i neravnopravnim širenjem engleskoga jezika.


U pogledu širenja Europske unije sudionici simpozija mišljenja su da ove slabosti jezične politike smjeraju potkopati položaj jezikÔ malih država. Predavači su na simpoziju upozoravali na postojanje značajnoga gospodarskog i političkog tereta koji je govornicima ovih jezika nametnuo trenutačni sustav te su iskazali bojazan da će to, u doglednoj budućnosti, dovesti do gubitka položaja i životnosti svih jezika, s iznimkom onih najvećih.

 

Područja djelovanja

Premda se zagovara čitav niz ideja i prioriteta u rješavanju naznačenih problema, sudionici simpozija složili su se oko sljedećih pet područja djelovanja:

1. Opći okvir. Potreban je konstruktivan, realistični jezičnopolitički okvir za proširenu Europsku uniju koji bi uravnotežio zaštitu i vrednovanje jezične raznolikosti te potrebu za djelotvornom i visokokvalitetnom komunikacijom između svih građana Europske unije. Uključivanje je čitavoga niza pojedinaca i ustanova koji imaju različite svjetonazore i interese nužno da bi se ostvarila ova zamisao.
 

2. Javna i politička debata. Da bi se postigla potrebna politička volja, kao potpora općem okviru, neophodno je ustrajnije nastojati podignuti razinu i učestalost debata, i javnih i političkih, o jezičnim pitanjima. Nedostatci trenutačnoga sustava, interesi koji ga podržavaju i skup pozitivnih političkih alternativa zaslužuju vrednovanje na način da se omogući rasprava među običnim ljudima, novinska izvješća i konkretni istupi izabranih parlamentarnih zastupnika. Važno je razviti dugoročnije političke skupine i koalicije u stremljenju k jezičnoj ravnopravnosti, raznolikosti i opstanku jezikÔ.


3. Različita rješenja.
U razvitku općega jezičnopolitičkog okvira potrebito je upozoriti na barem pet područja djelovanja za koje treba zahtijevati različite kombinacije rješenja i ponešto različitu političku strategiju:

● unutrašnja i stručna komunikacija među institucijama Europske unije koju blisko povezuje profesionalna kultura i samoupravljanje samih institucija

● službena komunikacija institucija Europske unije s građanima i nacionalnim vladama koja regulira politički proces i u zemljama članicama, Vijeću ministara, Europskoj komisiji itd.

● briga o jezičnoj situaciji u zemljama članicama Europske unije koja je pod nadležnošću nacionalnih parlamenata i koja, konačno, odgovara demokratskome procesu

● briga o komunikaciji i kulturnim odnosima unutar Europske unije pomoću niza javnih, stručnih, trgovačkih, nevladinih i privatnih organizacija te ustanova čije su jezične politike uglavnom samostalne, ali su često snažno ograničene gospodarskim i političkim čimbenicima

● komunikacija institucija Europske unije i zemalja članica s izvaneuropskim državama i međunarodnim organizacijama koja će biti od važnosti na globalnom i na lokalnom planu, i koja će, na svoj način, imati utjecaj na političke odluke unutar same Europske unije. 


4. Alternativni ciljevi.
Razvoj općeg okvira i iznalaženje političkih rješenja u zadanim okvirima proizići će iz argumentirane javne rasprave o konkurentskim pogledima na jezičnu budućnost Europske unije. Oblikovanje i razradu očekuju:

● ciljevi utemeljeni na različitim modelima mnogojezičnosti primjenjivanim diljem svijeta da bi se bolje razumjela dinamika i možebitne prednosti i nedostatci jezičnoga sustava Europske unije te njegovo mjesto unutar općega svjetskog jezičnog sustava 

● ciljevi koji određuju i brane položaj malih nacija i jezičnih zajednica bez ili izvan matične države, i starosjedilačkih i doseljenih, unutar Europske unije

● ciljevi kojima je svrha razvijajanje političkih sredstava radi osiguravanja da bilo koji rašireni međunarodni jezik ne ugrožava  opstanak nacionalnih jezika, radi omogućivanja ravnopravanog tretmana govornika različitih jezikÔ u institucijama Europske unije i potpore u očuvanju kulturne raznolikosti

● ciljevi koji preispituju moguću ulogu esperanta unutar općega jezičnog okvira Europske unije, osobito glede njegove gospodarske vrijednosti kao stožernoga jezika u prevođenju i tumačenju, njegove djelotvornosti, uvođenja u učenje jezikÔ te njegovih zasluga u međusobnom upoznavanju različitih kultura

● ciljevi koji predviđaju razvijanje buduće jezične i komunikacijske tehnologije i nove sustave poučavanja stranih jezika te njihove moguće primjene u učenju i porabi jezikÔ u Europskoj uniji.

 

5. Politička i stručna suradnja. Peti Nitobeov simpozij bio je jedna od prvih prigoda gdje su političari i stručnjaci iz većine europskih država mogli razgovarati o zajedničkim brigama i prioritetima u svezi s jezičnom politikom i komunikacijom. Napredak na pitanjima ovdje naznačenima ovisit će o daljnjoj i obuhvatnijoj suradnji koja će uključivati:

● redovita okupljanja, i na razini Europske unije i na razini različitih međudržavnih tijela, primjerice u obliku savjetovanja o jezičnoj politici za najmanje članice Europske unije, kako se predlagalo za vrijeme Simpozija

● umreživanje zbog znanstvenih istraživanja koja povezuju ekonomiste, sociologe, politologe i stručnjake u jezičnome planiranju (uključujući, između ostalih, i stručnjake u jezičnome obrazovanju, terminologiji i pravnim pitanjima) koji su donositeljima odluka i novinarima sposobni podastrijeti brze i podrobno dokumentirane podatke

● trajna komunikacija elektroničkom poštom i drugim sredstvima sa svrhom angažiranja većega broja uglednika iz akademskih, birokratskih i političkih krugova članica Europske unije i radi razvijanja zajedničkih rješenja zajedničkih jezičnih problema.

Razvitak Europske unije u novim, složenim oblicima međunarodne suradnje iziskuje nove pristupe u odnošenju prema mnogojezičnosti i prema učinkovitom, ravnopravnom sporazumijevanju. Napredak na ovom području, pomoću novih zamisli, stručnih znanja i institucija, glavni je prioritet koji zavređuje pozornost i materijalnu potporu kako nacionalnih vlada, tako i institucija Europske unije.

 

Zahvale

Sudionici Petoga Nitobeova simpozija žele zahvaliti organizatorima i pokroviteljima ovoga susreta, a posebno se zahvaljuju Litavskome parlamentu, na nesebičnu ustupanju dvorana u parlamentu i na prevoditeljskim uslugama, te Zakladi za esperantističke studije (Esperantic Studies Foundation; sa sjedištem u Washingtonu, SAD) zbog velikodušne financijske potpore.

 

* Nitobe Inazu je japanski diplomat (1862-1933) zamjenik glavnog tajnika Lige naroda (1916-1926), japanski sveučilišni profesor i japanski akademik.

 POVRATAK NA STRANICE HRVATSKOG SAVEZA ZA ESPERANTO