PROSLAVA  65-GODIŠNJICE HRVATSKOG ŽELJEZNIČARSKOG ESPERANTSKOG DRUŠTVA (HŽED), 2019.
FESTO DE 65-JARA JUBILEO DE KROATA FERVOJISTA ESPERANTO-ASOCIO (KFEA), 2019.


Klaku ĉi tie por vidi la pli grandan version!


Dana 17. prosinca 2019. u Plavom salonu u zgradi Glavnog kolodvora u Zagrebu održana je proslava 65-godišnjice 
Hrvatskog željezničarskog esperantskog društva. Odazvalo se 23 esperantista. Odsvirane su himne (hrvatska i esperantska), 
Roža Brletić je pročitala svoj tekst o povijesti Društva (vidi dolje!), Zlatko Hinšt predstavio je povijest časopisa "Jugoslavia Fervojisto", 
a nakon službenog dijela održan je domjenak u vlastitom aranžmanu.

La  17-an de decembro 2019 en la Blua salono en la domo de la fervoja Ĉefa stacidomo en Zagreb okazis festo de  65-jariĝo de 
Kroata Fervojista Esperanto-Asocio. Venis 23 esperantistoj. Post la himnoj (la kroata kaj la esperanta) Roža Brletić legis sian tekston 
pri la historio de la Asocio (vidu sube!), Zlatko Hinšt prezentis la historion de la gazeto "Jugoslavia Fervojisto", 
kaj post la oficiala programo estis koktelo organizita fare de la membraro.


FOTOGRAFIJE s proslave          FOTOJ el la festo                                 
Tekst Rože Brletić o 65 godina Društva 
         La teksto de Roža Brletić pri la 65 jaroj de la Asocio
Tekst Zlatka Hinšta (i ostali njegovi tekstovi)
        Teksto de Zlatko Hinšt (kaj aliaj liaj tekstoj)                    
Stranica društva HŽED (pri KEL-u)
        La paĝo de KFEA (en la retejo de KEL)          




 

FOTOGRAFIJE      FOTOJ

 

 

 

 

 

 

 



KFEA – Hrvatsko željezničarsko esperantsko društvo   1954 – 2019

                                                                              [Sastavila Roža Brletić-Višnjić]

Ove godine, 23.12. 2019., naše Društvo obilježava svoju 65-godišnjicu osnivanja i neprekinutog djelovanja.

No, povijest djelovanja je i mnogo dulja: 30.04.1925. osnovano je prvo „Željezničko – esperantsko društvo“ u tadašnjoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. To Društvo je djelovalo u Zagrebu samo nekoliko godina, no zanimanje za taj međunarodni jezik među željezničarima nije prestalo.

Prvu esperantsku knjigu (udžbenik i gramatiku) objavio je još 1887. Lazar Ludvig Zamenhof, mladi poljski liječnik (okulist) židovskog porijekla, na ruskom jeziku. Živio je tada u Bjalistoku (višejezičnom gradu) te je osobno doživljavao probleme u sporazumijevanju raznih govornika, a razumijevanje među govornicima je osnova skladnog života. Budući da je posjedovao opširno lingvističko znanje (latinski, grčki, poljski, ruski, hebrejski, jidiš…) u vlastitoj nakladi izdao je svoju prvu knjigu o novom jeziku vrlo jednostavnog leksika preuzetog iz njemu poznatih jezika kojega potpisao pseudonimom Dr. Esperanto, a kasnije je po tom pseudonimu nazvan i novi jezik.

U tim vremenima nije bilo jednostavno komunicirati bez interneta, televizije, a većinom ni telefona. Komuniciralo se uglavnom pismima, a novi jezik jednostavne gramatike dobio je na popularnosti među raznim fakultetima, raznim radničkim udruženjima i kongresima. Ta jednostavna komunikacija vrlo je brzo proširena i prihvaćena u radničkim krugovima.

Pedesetih godina prošlog stoljeća u okviru Esperantskog društva “Bude Borjan“ u Zagrebu djelovala je i grupa željezničara, a ideja o samostalnom željezničarskom društvu potekla za vrijeme održavanja 38. međunarodnog esperantskog UEA kongresa u Zagrebu 1953. Ideja je potekla od željezničara-esperantista Franje Debića, podržali su je i ostali željezničari članovi grupe, predstavnici željezničarskih sindikata i voditelji pojedinih željezničkih čvorišta.

Sljedeće 1954. godine u Veroni je održan međunarodni kongres željezničara esperantista, a sindikati željezničara iz Hrvatske omogućili su dvojici kolega učestvovanje na tom kongresu i to: Franji Debiću i Dragi Šnajdaru. Iste godine u kolovozu osnovan je „Inicijalni komitet za osnivanje samostalnog željezničarskog esperantskog društva“ u kojem su članovi bili: Franjo Debić, Drago Šnajdar i Josip Cetina. Zadatak Komiteta bio je sazivanje osnivačke skupštine koja je održana 23.12.1954. u prostorijama filijale Sindikata lokomotivske remize u Palmotićevoj ulici 57 u Zagrebu. Osnivačkoj skupštini na kojoj je osnovano samostalno „Željezničarsko esperantsko društvo“ (FES) prisustvovale su 22 osobe – uglavnom esperantski aktivisti iz predratnog razdoblja. Članstvo se u samo godinu dana povećalo na 38 osoba. Preduvjet za dodatno povećanje članstva bio je održavanje esperantskih tečajeva. Osnovana je i biblioteka, a sastanci su se održavali jednom tjedno u prostorijama „Željezničkog auto-moto kluba“ i „Željezničkih vatrogasaca“. Datum 23.12.1954. smatramo danom početka neprekidnog rada Hrvatskog željezničarskog esperantskog društva.

Već sljedeće godine pomlađen je rukovodeći kadar i to s Nikolom Kizemom i Dragom Gubijanom, a godinu kasnije osnovan je forum željezničara-esperantista u Beogradu nazvan JAFE. Delegati JAFE su na kongresu Međunarodnog saveza željezničara esperantista (IFEF) u Stockholmu 1956. preuzeli odgovornost za održavanje IFEF kongresa u Jugoslaviji 1957. Taj zadak povjeren je tadašnjoj mladoj organizaciji FES – Zagreb, a kongres je odrađen veličanstveno u Rijeci, 11-17 svibnja 1957, sa do tada najmasovnijim odzivom učesnika, a sve obveze odrađene su korektno i poticajno.

Na godišnjoj skupštini FES-a 26. siječnja 1956. donesena je odluka o izdavanju vlastitog mjesečnog biltena radi informativne, kulturne i propagandne djelatnosti na području cijele Jugoslavije pod nazivom „Jugoslavia Fervojisto“ (JF). Prvi broj izdan je 14. travnja 1956. u 200 primjeraka, a poslan je svim esperantskim organizacijama u Jugoslaviji i Evropi. FES je izdao četiri broja, nakon čega je izdavanje biltena preseljeno u Beograd kao izdanje JAFE. U biltenu su objavljivani stručni tekstovi o razvoju i stanju željezničkog prometa, novosti iz esperantskog svijeta, rasprave o stručnim terminima na esperantu, filatelija, humor…

Naš član Marinko Gjivoje izdao je prvi rječnik 1965., pod nazivom „Rječnik hrvatskosrpsko-esperantski“ i „Rječnik esperantsko-hrvatskosrpski“, a 1979. izdano je drugo izdanje.

U Mariboru održan je 23. IFEF kongres 1971. u čijoj pripremi su učestvovali i naši istaknuti članovi npr. Josip Zupanič i Marinko Gjivoje.

Brošura „Mala željeznička terminologija“ sa 3000 željezničkih termina prevedenih na esperanto, autora Josipa Zupaniča i Ljudevita Sekereša, pojavljuje se 1971. Iste godine naš vrijedni član Velimir Lukež objavljuje knjigu o Zagrebu i njegovim znamenitostima sa 120 fotografija u boji. Velimir Lukež izradio je također esperantsku gramatiku sa primjerima što je bila vrlo velika pomoć učenicima esperanta.

Na IFEF kongresu u Skopju 1977. naše Društvo blisko je surađivalo sa makedonskim esperantskim društvom „La suda fervojista“ što je mnogim našim članovima ostalo u lijepom sjećanju.

Propašću SFRJ, FES Zagreb istupa iz JAFE i dalje nastupa pod imenom Kroata Fervojista Esperanto Societo (KFES). Promjene u statusu naše organizacije dogodile su se na IFEF kongresu 1992. u Münsteru kada je IFEF jednoglasno prihvatio KFES kao punopravnu državnu organizaciju u IFEF-u, te kao predstavnika tada nove evropske države: Republike Hrvatske. U tome je veliku ulogu imao naš tadašnji predsjednik Franjo Šlabek, koji je kao pravnik spretno pripremio Statut i ostale dokumente potrebne za registraciju KFES-a u Republici Hrvatskoj, i za prihvaćanje KFES-a kao ravnopravnog člana IFEF-a. Predavanje Franje Šlabeka: „Ratne štete na hrvatskim željeznicama“ na kongresu pojasnilo je situaciju oko agresije i ratnih okolnosti u Republici Hrvatskoj. Time se KFES transformirao iz gradskog društva u nacionalno društvo, te su članovima mogli postati i državljani cijele Hrvatske, a 17.04.1998. registrirana je udruga Kroata Fervojista Esperanto-Asocio kao krovna udruga hrvatskih željezničara esperantista.

 Na prvom kongresu hrvatskih esperantista u organizaciji „Hrvatskog saveza za esperanto“ 1997. godine, naša predsjednica Marica Brletić održala je predavanje pod nazivom „Doprinos željezničara pokretu hrvatskih esperantista“. Slijedili su kongresi hrvatskih esperantista u ostalim hrvatskim gradovima uz lijepa druženja i stjecanja novih iskustava. U radu Hrvatskog saveza za esperanto učestvovala je naša predsjednica Marica Brletić i članovi dr. Zlatko Hinšt, Anka Špehar-Šantolić i Roža Brletić-Višnjić. Za vrijeme IFEF kongresa u Taboru (Republika Češka) 2001. predsjednica KFEA i delegat IFEF-a Marica Brletić, izabrana je za tajnicu IFEF-a, a za novog delegata IFEF-a izabran je dr. Zlatko Hinšt koji i aktivno učestvuje u izradi stručnih željezničkih termina na esperantu (Terminara komisio). U godinama koje su slijedile dr. Zlatko Hinšt izabran je za glavnog delegata IFEF-a, Roža Brletić-Višnjić učestvovala je u radu kao član i predsjednica Nadzornog odbora Hrvatskog saveza za esperanto, te je doprinijela u mnogim aspektima zakonitom radu HSE.

Novi veliki događaj u esperantskom pokretu u Hrvatskoj bio je 86. kongres Međunarodnog udruženja esperantista (UEA) u Zagrebu 2001. pod nazivom „Kultura dijaloga – dijalog među kulturama“. Kongres je vješto odrađen, afirmativno na državnom i svjetskom nivou, a mnogi naši članovi su učestvovali i stekli novo iskustvo u međunarodnim odnosima. Organiziran je prijem na Glavnom kolodvoru u Zagrebu za sve učesnike pristigle vlakom, te posjet Željezničkom muzeju i „Tvornici željezničkih vozila Gredelj“.

U to vrijeme Hrvatske Željeznice odlučile su svoju financijsku podršku KFEA-u regulirati putem „Saveza kulturno-umjetničkih društava Hrvatskih željeznica“. Nažalost, ta podrška je trajala kratko - svega nekoliko godina.

Poznati hrvatski esperantski erudita Josip Pleadin iz Đurđevca, izdao je 2002. „Biografski leksikon hrvatskih esperantista“ gdje je spomenuo i veliki broj željezničara-esperantista sa kratkim opisom esperantskog djelovanja.

Hrvatsko željezničarsko-esperantsko društvo od osnutka sastaje se jednom tjedno. Na sastancima se obrađuju razne teme iz esperantskog svijeta, opće lingvističke teme, željezničke zanimljivosti, turističke teme itd. Tijekom godina Društvo je organiziralo brojne tečajeve učenja esperanta, a zadnjih desetljeća prema „Zagrebačkoj metodi učenja esperanta“. Većinu tečajeva vodila je članica društva Roža Brletić-Višnjić. Naše članice Ana Medić, Marija Vukušić, Anka Špehar-Šantolić, Marija Babić, Elfrida Koren, Ivanka Glavina, Nevenka Pavković, Marta Dokić i drugi, bile su vrlo vrijedne i učinkovite u pripremi raznih članaka za časopise, vođenju evidencija knjiga, zapisnika sastanaka, vođenju blagajne. Naša članica Štefica Flegar objavila je nekoliko pjesama u kineskom esperantskom časopisu „El Popola Ĉinio“.

Mnogi naši znameniti članovi više nisu sa nama: Franjo Dabić, Filip Lakuš, Nikola Kizem, Branko Lazarus, Veljko Šegrc, dugogodišnji predsjednik Drago Šnajdar, Marinko Gjivoje, Josip Zupanič i mnogi drugi. Zadržat ćemo ih u našim sjećanjima uz zahvalnost za sve što su uradili. Pripadaju im velike zasluge za razvoj esperantskog pokreta u bivšoj državi i našoj Hrvatskoj.

Hrvatsko željezničarsko-esperantsko društvo uz esperanto proširilo je djelovanje na upoznavanje prirodnih znamenitosti Hrvatske, proučavanje kulturno-umjetničke baštine. Tako smo posjetili Bašku na Krku, Senj, Daruvar, Požegu, Slavonski Brod, Našice, Krapinu, Ozalj, Sisak… i prirodne znamenitosti poput sela roda u Čigoču, Slunj, Rastoke, Kamačnik, Karlovac – podvodni akvarij riječnih riba. Većinu izleta vodila je Roža Brletić-Višnjić. Učestvovali smo u svim IFEF kongresima i raznim esperantskim manifestacijama organiziranim u Hrvatskoj.

Na godišnjoj skupštini društva 12.03.2019. naša dugogodišnja predsjednica Marica Brletić, odustala je od nove kandidature, te je za novu predsjednicu izabrana Roža Brletić-Višnjić. Izabrana je nova Uprava u sastavu: Marta Dokić, Janica Pezelj, Milada Špoljarević, Vlatka Škorić i Roža Brletić-Višnjić; kao i novo Nadzorno vijeće u sastavu: Marija Babić, Mirjana Zjaćić i Milka Ćatović. Zahvalili smo Marici Brletić na dugogodišnjem predanom radu i vođenju Društva.

Tijekom dugogodišnjeg rada, Društvo je nekoliko puta mijenjalo sjedište, a trenutno je smješteno na adresi Trnjanska cesta 11f u Zagrebu, u prostorijama „Sindikata infrastrukture Hrvatskih željeznica.“

Nadamo se da će nam uvrštenje esperanta na popis zaštićene nematerijalne kulturne baštine od strane Ministarstva kulture (Uprava za zaštitu kulturne baštine, Z-7298), dati novi poticaj i obavezu razvijanju i štićenju esperanta kao međunarodnog pomoćnog planskog jezika.

 


NA GLAVNU STRANICU  -  AL LA HEJMPAĜO